U GOSTIMA

Mart 1963. godine

Bili smo vršnjaci, dobri drugari, u istu školu išli, a njegov stari i moj stari bili su isto vršnjaci; sjajni drugari, zajedno su radili, pa smo se često posjećivali. 

Imao je čika Mićo i fotoaparat; volio je taj hobi, pa je prve slike naše porodice on fotografisao i izradio.

Prilikom jedne od mnogobrojnih posjeta, njegov stari i moj započeše priču o hrvanju, jer čika Mićo bješe starješina u vojnoj policiji; stručno je objašnjavao vrste hrvačkih zahvata, a kako ne bi eksperimentisao sa mojim starim staviše mene i Ratka, da im kao hrvači služimo za pokazivanje, hrvačkih zahvata.

I dok u kuhinji Ratkova mati Danica i moja mati pričaju o pijaci, gdje i šta ima po sniženju, mi u hodniku lomimo; navija se. "Leti perje na sve strane"; sa vješalica padaju šapke, šinjeli lete okolo, cipele se kotrljaju po hodniku, a Ratko i ja se hrvemo; al' ne da se hrvemo; mi se "davimo", a čika Mićo i moj stari trčkaraju okolo nas, kao prave sudije do poda se saginju i navijaju: 

-To; to..! - sad ga, drž' ga..! - još  malo; još  malo; to; to; nedaj'se! - e' jeb'ga..!

Oni nemaju priliku da se klade na konjske trke pa su eto da nadomjeste svoje mladalačke strasti mene i Ratka uzeli za svoje pulene.

-Ne može ovako..! - svojim dubokim glasom prekinu nas čika Mićo, - ovaj zahvat je nepravilan, - te nas ponovo namjesti u "pravilan" položaj. 

-Op'! - stoj..! - ne može ovako..! - sad uleti moj stari - i  ovaj zahvat je nepravilan, - te nas sad on namjesti u "pravilan" položaj. Svaki navija za svog "pitbula".

Odjednom; Ratko otskoči: 

-Neću..! - njemu nešto pucketa u vratu.

-Stoj; ne mrdaj..!!! - povika čika Mićo, uvirujuć mi se u lice pita me:

-Jel' ti nešto?

-Ništa, - odgovorih. 

-Ma ništa; nastavi dalje..! - te nam kao pravi sudija rukom dade znak.

-Borba!!! - viknu on i mi ponovo u klinč. 

-To  zupčanici  preskaču, - reče moj stari.

U malom hodniku urnebes, a   nas dvojica na   klizavom parketu zajapurili se, k'o dva mala hrčka. 

-Ma jestel' vas dvojica uopšte normalni..?! - sa vrata kuhinje izdera se teta Danica, na šta joj se pridruži i moja mati, - odmah da ste prestali sa tim, - ko je to vidio..?!- a njih dvojica, starješine; cepnuše petama kao po komandi..

Rečeno učinjeno.

Sjedoše njih dvojica za stol te će hvaleći hrvače stručno analizirati borbu. Čika Mićo hvali mene, a moj stari hvali Ratka, a ja i Ratko raščupani, zadihani i znojavi samo se smijemo tupim pogledom gledajuć' jedan drugog.

Natoči čika Mićo sebi i mom starom po jednu ljutu, pa će:

-Ajd' - da nazdravimo, - u zdravlje naše..!

-Ah - baš nam paše..! - nadoveza se moj stari.