Poljaci su sjajan narod, a tek ovdje u Kanadi upoznao sam ih bolje. Vrijedni, nenametljivi, kulturni, a iznad svega prijateljski naklonjeni.
Poljak Kowanda je sredinom šezdesetih igrao rukomet za Poljsku reprezentaciju, a kasnije ugrabio priliku i preko Švedske i Njemačke emigrirao u Kanadu. Kaže da je igrajući rukomet "Nogo puta bila u Jugoslavija".
-Znaješ bratko, ja nogo puta bila u Jugoslavija, ja igrala rukomet u Polsku, mi nogo putovali svuda po Jugoslavija, - oh kako bjutiful cure vi imati, kako dobže sise vi imati.
-Ne mi, nego one, - one dobže sise imati - ispravih ga, a on za trenutak zbunjeno zastade, pa nastavi.
-Dobže, dobže, - znaješ, mi igrali utakmica sa Črvenka.
-Znam, Crvenka je bila prvak Juge, a trenirao ih Štencl, - odgovorih mu.
-Ti znaješ Štencl..!?- začudi se on
-Ma ne, - ne znam ja njega lično, al' znam ko je, - nastavih, - jes' ti bratko čuo za Borac iz Banjaluke?
-Da, da, ja bila u Banjaluka; mi igrali utakmica tamo, - bratko, ja sve znajem, - za trenutak zastade, te nastavi.
-O, bjutiful kantri - te me zapita, - a jel' znaješ ti bratko ona pesma, "Po selu se priča da se ženim ja"? - gleda me sa smješkom, kao da provjerava kako ću reagovati, te nastavi.
-Znaješ bratko, mi bili posle utakmica, u hotel na večeru; posle utakmica, sve nam plaćeno - pa opet nastavi.
-A, pevaljka, - kako lepe noge imati, kako lepe sise imati? - pa opet ponovi, - oh, kako lepe noge imati, kako lepe sise imati?
Topi se Poljak, te za trenutak zaćuta, kao da priziva sjećanja, a onda tihim glasom, kao; samo meni u povjerenju, - mi bili vojska i sve bili vojnici, mi ne nositi farmerke, - ja kupila farmerke u Banjaluka, - oh; kako Banjaluka najs siti.
Gledam ga, tapšući se šakom po prsima.
-Bratko, - Banjaluka je moj grad, tu sam se rodio, - Banjaluka je grad, sa najboljim i najljepšim trebama.
-A co to; trebe..!?- zapita on.
-E jeb'ga Poljak, - co!? - kako sleng da ti prevedem? - rekoh onako, više za sebe.
Eto i moj Poljak zna, kako je Juga bila bjutiful kantri; kako smo dobro klopali, kako su nam cure bile najs, sa bjutiful nogama. Sve je to ljepo, kad ti neko spomene Banjaluku i sjeća se vremena kad je on bio tamo; al', sad imam jedan mali problem. Svaki dan mu moram pjevušiti: "Po selu se priča da se ženim ja".
No comments:
Post a Comment