Kad neko spomene svjetlost, prvo što mi pada na pamet je, mrak, te plaćanje računa za svjetlo i struju, jer nekako; to mi se uvjek činilo povezano i da jedno bez drugog ne može. Ovih dana pročitah da su ostvarili i napravili revolucionarno otkriće i da ima nešto što je brže od svjetlosti, al' nisu bili sigurni da su to nešto revolucionarno što ima, pronašli; nego su mislili da su se matematički prešli, pa onda ponovo računali i vid' vraga.
-Ima..! - sve se poklapa - i onda objaviše vjest svuda po svjetu da ima; samo ne znaju kako da objasne, šta to ima; nego samo kažu, - ima. Iskreno da vam kažem; ja mislim da su oni izračunali neku toleranciju u plusu, a možda čak i sjenku od svjetlosti, al' ne kuže, pa smo sad tek nadrljali, jer će nam to što ima, početi stizati u mjesečnim ratama za struju i svjetlo, jer koristimo nešto što ima, a što ga ne koristimo pravilno; to oni nisu krivi. Prvo su nas učili da je struja brza ko metak; pa onda da je struja zajebana stvar i da je vrlo opasna; pa onda da jedna struja ide, tamo; a druga struja ide, tamo-vamo; a na kraju će reći da im nabacimo još love da naprave još jedan tunel za ispite, jer; ko' ima još jedno revolucionarno otkriće, najrevolucionarnije i najveće od svih otkrića do sad; ko' da smo mi neki štrumpfovi, sljepci i lajbeci pa ne znamo da oni tragaju za prenosom materije sa jednog mjesta na drugo; al' nam neće reći, dok lovu ne skupe i ne kažu, ima nešto; a mislim se; bogami to bi bilo pravo otkriće, jer će nas šeludati, vamo-tamo, k'o naizmjeničnu struju, kako njima volja. Večeraš u Banjaluci, naspavaš se; a osvaneš na poslu u Zanzibaru. Eto kolko je nauka otišla napred ispred vremena, a ako ikad budu kopali taj drugi tunel, mogli bi angažovati neku našu firmu, pa bi za istu lovu imali sigurno dva tunela, jer; naši bi se ziher promašili ispod brda.
Ima još nešto što meni nikako ne ide u glavu. Upalim svjetlo na prekidaču; onda prodje cjela "vječnost"; dok struja stigne do žarulje, koja nikako da odapne jer je neonska, pa onda trepće, treperi i tek nakon nekoliko minuta sastavi da svjetli. Izgleda da oni nešto mute, prodavaju nam super sporo svjetlo, pod skupu struju.
Jednom davno; zdramala mene struja, kad je buraz bio kod Kucelina; zaigrao se tamo, a čika Milenko bio dobar čovjek, pa ga nije htjeo potjerati kući, a on osto do kasno, pa me stari poslo po njega da ga dovedem. Odem, a u stubištu mrak; a ja vazda bio vani, svi me okolo znali, igr'o se posvuda, pa znao gdje se pali svjetlo, gurnem ruku na to mjesto; a ono; tras..! u sekundi prosvjetlim k'o žarulja; milion mravi izjelo mi ruku do ramena, sve mi se zeleni pred očma, a meni ništa; ko da me pravio električar; banderaš. Neko ukr'o šalter i ostavio crnu rupu sa žicama. Eto; ja se opet rodio jesenjih dana davnih pedesetih; oko osam naveče. Od tog dana, kada sam prosvjetlio, više se nikad ne igram sa žicama i strujom. Žarulje mjenjam sa gumenim rukavicama, a prije toga isključim šalter, da struje nema tu; onda odem, pa izvadim osigurač, da je nema ni tamo; natakarim rukavice i tako mjenjam žarulju, jer struja je zajebana stvar, a prošle godine zaboravio natakariti rukavice, kad sam podešavao onu mašinu što diže vrata od garaže, pa zaboravio da je iznad nje slomljena žarulja i nehotice dodirivao tu žarulju i osjetim, k'o da me nešto koprivom žari po prstima, a meni nije jasno; jel' to neko mene zajebava il me struja zdrmava. Skužim ja da nikog nema oko mene i da je to ova kanadska struja i ko fol ona nešto pokušava, a ona je upola slabija od naše pa nemore ni mrava koknuti kako treba, a i manje mrzi od one naše; tamo; u kraju i zato se ne volim bakćati sa strujom, jer čito sam negdje il' gledo na televiziji, da struja ne voli "seljake" i da ih koka gdje god stigne.
Taman posla da me ubije, pa da ispadnem seljak.
No comments:
Post a Comment