1962. godina
Juna 1962 godine, Čile je bio organizator SP u fudbalu. Brazil, najbolji; najatraktivniji i prvak svjeta, sa Peleom, Garinčom, Zagalom, Didom, Vavom i kompanijom. Samo mjesec dana poslije, opijeni fudbalom i četvrtim mjestom Jugoslavije, na tom SP, u julu 1962 godine u Banjaluci je organizovan turnir u malom fudbalu.
Spektakl je održan, na rukometnom stadionu Borca, na crnoj šljaci i pred prepunim trebinama, koje su mogle da prime možda; oko tri hiljade gledaoca. Turnir je trajao petnestak dana, jer bilo je prijavljeno dosta ekipa, a poneke i sa čudnim i smješnim imenima, šege radi; „Alibaba i četres hajduka”, „Udri pa bježi”, itd. Bilo je i nekih ekipa, koje su se htjele prošvercati pod čudnim imenima; „Čimtespr” ili „Rimtitukizahou”, al' to nije prošlo; jer organizator je angažovao najbolje svjetske lingviste, koje su to odmah spriječili.
Prijavila se i ekipa po imenu „Brazil”. Skupljena i sastavljena s brda s dola, od svih Roma tadešnjeg "Veselog brijega", a svojom pojavom i ponašanjem u mnogome su i potsjećali na tamnopute Brazilce.
Nošeni bodrenjem publike i uz malu pomoć sudija Brazil je dogurao do finala.
Finalna utakmica je odigrana pred prepunim tribinama. Ambijent paklen, pravi južnoamerički, a igra se „totalni fudbal”, što bi rekao mudri Miljan Miljanić, totalni fudbal; mnogo godina ranije, prije nego se pojavio Ajaks. Sjevale su varnice, sa svih strana. Napadački fudbal, bez kalkulisanja; pa kome opanci, kome obojci. Brazilci nedisciplinovani, a svi u priglavcima. Niko nikog ne sluša, pa ni trenera; svi bi da igraju, pa u jednom trenutku utakmicu igraju sa jednim ili dva igrača viška. Niko neće da izadje i da bude zamjenjen. Puiblika urla od smjeha. Smješnih momenata na pretek. Fudbalska komedija. Publika je došla na svoje. Balkoni obližnjih zgrada pretrpani posmatračima, okićeni kao grozdovi, a mašinovodja lokomotive voza koji ulazi u željezničku stanicu piskom pozdravlja spektakl. Nezaboravno Banjalučko predvečerje.
Brazil je pobjedio; ne sjećam se razultata, al se sjećam, da se taj dogadjaj danima prepričavao u Banjaluci. Ostala je ljepa tradicija i turnir koji je ostao za pamćenje.
Eto tako se Banjaluka zabavljala kad sam ja bio mali dečkić i tek u školu išao.
No comments:
Post a Comment