BIM I BUM

1956. god.

Za ljetnih dana u vrijeme najvećih vrućina, jula i avgusta mjeseca stizala je sezona nabavke ogrijeva; a u naše dvorište su dolazili kamioni i zaprežna kola, pretovareni drvima, kupljenim od seljaka ili pretržaca; negdje; na nekoj banjalučkoj pijaci. Metar; dva; tri; kako ko. Važno je bilo nabaviti ogrijev na vrijeme po jeftinijoj cjeni; jer, poslje je cjena rasla, a drva su vazda bila skupa.

Natovarena u kamion, najčešće iznad stranica karoserije; naslagana  u trupcima, dužine oko jedan metar, bila su dovlačena iz šuma banjalučkog zaleđa. Trgovci i šverceri drvima; ljudi, sumnjivog životnog puta, vazda su  zakidali kupce, a premazani svim "mastima" služili su se raznim trikovima i uvjek su slagali i mjerili drva; onako; od'oka; kako njima odgovara.

Tako složena drva čekala su na cirkular, a poslije su ubacivana u podrum. Težak, mukotrpan i dosadan posao, koji sam kasnijih godina pokušavao eskivirati; a ko voli slagati i cjepati drva?

Tih godina, banjalučkim ulicama patrolirala su dva starija čovjeka sa cirkularom i činilo se, da su braća. Stariji; bješe invalid, jer mu je cirkular davno oštetio desnu šaku. Bili su dobri, pošteni i vrijedni radnici. Vazda cigaretom u ustima; kapama na glavi; izboranih lica, preplanuli od vjetra i sunca, jadni, zapušteni; dojmili su se vrlo siromašni. Ponekad su me neodoljivo podsjećali na Bima i Buma, junake stripa, koji je u nastavcima izlazio u sarajevskim "Malim novinama".

Prvo su imali konja; staro kljuse, sa bjelom flekom po sred čela i slijepo na jedno oko, vuklo im je cirkular, a bješe mršavo, neuhranjeno; pa su mu se rebra mogla prebrojati, od prvog do zadnjeg. Dok su oni znojni, prašnjavi i bjeli od piljevine svuda po glavi; ramenima; ledjima; rezali drva, kljuse je sa strane paslo travu. Ništa neobično, za tu vrstu posla. Ali; jednog dana dođoše sa novim cirkularom; potpuno prepravljenim i modernizovanim. Kljuse zamjeniše sa motornim pogonom i višestruko konjskih snaga; sa đipom prepravljenim u cirkular, a koji se mogao voziti na sopstveni pogon. "Aran" je trošio naftu i imao samo dvije brzine; napred i nazad. Boja i djelovi đipa kupljenog na vojnom otpadu, bili su vidljivi, svuda po cirkularu. 

Motor; crn; mastan od ulja; svaki čas su ga napajali kantom vode, da se ne pregrije i zariba, a remenicu mazali katranom, da ne proklizuje. Ispod metalnog stola na šasiji cirkulara bila je drvena plava kutija, sa svim potrebnim alatom i velikom limenom konzervom, na kojoj se moglo pročitati "Mobil oil" sa slikom crvenog Pegaza u letu. Uz veliku buku i glasno brektanje motora, radili su težak i mukotrpan posao.

Godinama su bili na banjalučkim ulicama, režući drva po cjelom gradu. Vozili su se na svom cirkularu, koji je imao čak i registraciju. Pičili su Alejom cjelih 15 km na sat, a jednom preko puta "Socijalnog" vidio sam da ih je drot zaustavio nervozno pišući kaznenu prijavu. Vjerovatno je zapisao da su pretekli zaprežna kola, a to je nedopustivo. Šta ćeš; brza vožnja i preticanje se moraju sankcionisati. Tako su cjelodnevnu zaradu za taj dan morali potrošiti, prekršajnu kaznu. Drot; očito nije imao sluh, za razvoj male privrede. Ne mora se uvjek opaliti novčana kazna. Može se nekad dati i opomena, kao preventiva. Ko je kod nas nadgledao drotove i kako rade?

Eto; tako se ogrijev pripremao i dovozio u dvorišta zaporežnim kolima ili kamionima u vrijeme kada kamioni nisu imali žmigavce, nego na štoku, pokraj vrata; ugrađenu narandžastom bojom ofarbanu polugicu koja bi se promjenom pravca podizala na gore i pokazivala smjer skretanja, a kamioni se nisu palili kontakt ključom; nego sa kurblom i na mišiće.

Bila su to  vremena kad su se Banjalukom nosile šimi cipele; bjele najlon košulje, kad su se pojavili šuškavci, a djevojčice igrale hulahop; vremena kad su se na cestama mogle vidjeti "žabe"; mali invalidski autići, kojima su se vrata zajedno sa volanom otvarala sa prednje strane autića. Tih godina; tačnije u augustu 1959. godine u Zalužanima se dogodila teška željeznička nesreća. Alejom su jurile blinde, oklopna vozilo sa gumenim točkovima, topom i kupolom; sa sirenom koja je zavijala kao hitna pomoć, a mi djeca trčali da ih vidimo.