Ljeto 1959. godine
Muzika trešti, aplauz se prolama, spiker viče, a zvučnici paraju uši:
- Osnovna škola "Petar Kočić!" - pljesak sa svih strana; prašti, - pozdravimo naše mališane, oni su djaci prvaci,; oni su budućnost Banjaluke..!
To smo mi. Na glavi mi mornarska kapa, a na njoj piše: "Ratna mornarica". Imam i veslo; jest od šperploče, al' je veslo. Do mene, moji drugari; Ismet Gunić, Džanović Sead, Mudrinić Dragan, Kvočka Slavko, Sevdić Stjepan, Kresojević Vojko, Šošić Mirza, Kucelin Željko, Marković Branko. Svi ljuta mornarica, a ni jedan plivat da zna. Muzika započinje koračnicu, a mi stupamo; ponosno; složno kao jedan. Publika plješće; ne štedi dlanove, šalje nam gromoglasan aplauz. Žmarci mi kroz tjelo prolaze, ponosan i važan, a znam da me stari iz publike posmatra, osjećam se fantastično. Zove me i ja ga spazim u publici je; i mati je s njimon. Smiju se; drago im je, a ja ozbiljan; kao da sam na zadatku. Ta; ja sam sad mornar i svi znaju da sa mornaricom nema šale.
Bila je to parada, ljeta 1959. godine.
Pedesetih i šezdesetih, svakog maja, a najčešće za "Dan mladosti" priredjivane su parade i sve osnovne škole, sve srednje škole, sva sportska, kulturno-umjetnička društva, sve radne organizacije, su davale sve od sebe, da parada uspije i da se u najljepšem svjetlu pokažu svojim Banjalučanima. Bješe to dan kad se Banjaluka susretala sa svojom omladinom i radničkom klasom. Bilo je ljepo, vidjeti omladinu grada, kako se radosno smije, pjeva i pozdravlja svoju Banjaluku, a ona joj od srca šalje gromoglasan, spontan aplauz.
Obično se dugačka kolona učesnika formirala kod "Narodnog pozorišta", a onda, glavnom ulicom "Maršala Tita", sve do iza Džinića palate.
Parada je počinjala oko devet sati; izjutra; a narod se okupljen na trotoarima ulice, tiskao, da vidi paradu. Bila je to jedinstvena prilika da Banjaluka vidi, sve što ima, a imala je Banjaluka da vidi dosta toga i da se ponosi sa onim što ima. Hiljade učesnika su satima prolazili: "Rudi Čajavec", "Tvornica celuloze", "Vitaminka", "Univerzal", "Kosmos", "Jelšingrad", "KUD Veselin Masleša", "KUD Vaso Pelagić" i mnogi, mnogi drugi, došli su da pozdrave Banjaluku.
Eto; tako su Banjalučani voljeli svoj grad, kad sam ja bio mali dečkić i tek u školu pošao.
Prvi transparent s ljeva u desno:
Vojislava Injac, Bokan, Ljilja Milašinović, Slobodan Živanović, Darko Lovšin i Zorana Vulin
Drugi red:
Šemsa Mešinović, Slavica Čadjo, ?, ?, na kraju transparenta Djoko Kaludjerović
Fotografija iz albuma Djoke Kaludjerovića - Šopena
No comments:
Post a Comment