Zima 1955. godine
Men' je Brana vazda govorila da sam ljep, da sam sladak k'o šećer i da je ona moja cura i da će se udati za mene; al' ja to nisam volio. Volio sam ono, da sam ljep; al' nisam volio ono; da sam sladak k'o šećer i da će se udati za mene, jer men' je babo jednom rek'o kad imaš curu onda moraš spavati sa njom, pa sam se loše osje'ćo. Ona je to govor'la k'o zapravo; zbog toga sam stalno bio u "ratu" sa njom, a Brana bješe Sisarova i Bracina sestra; djevojka za udaju.
Porodica Jungić je stanovala ispod nas, u prizemlju, a ja onda bio skoro najmladji u'zgradi, svima ljubimac, pa su me vazda zadirkivali, šaleći se na moj račun. Braco mi je uvijek maz'o med na hljeb, pružajući mi krišku sa prozora, a onda smijući se, nagovarao me da odozdo, pljujem na njega.
Te zime, napado vel'ki snjeg, a men' milo oko srca, sve poskakujem, što se eto, snjeg bjeli i sve trčim do prozora što gleda na Aleju, preko puta "Socijalnog", da naspram ulične rasvjete vidim, kako gusto pada, a juče sam sa tarase galamio na Branu, što baca smeće i što gazi snjeg po našem dvorištu. Ništa joj nisam mog'o, al' sam joj se zato rug'o:
- Muškara! - muškara! - muškara! - a ona se na glas smije, ma; crče od smjeha; hoda po snjegu preko našeg dvorišta i baš meni namjerno i baš meni iz inata; guzla li ga guzla; onako u onim tjesnim braon hlačama i opet mi je rekla da će se udati za mene. Bio sam ljut što gazi snjeg i još mi prijeti, da će se baš ona udati za mene.
Ne prodje dugo; kad evo i Unke Tirak, nosi smeće. Napravi prtinu po dvorištu, ostavi trag i ode, a odma za njom i Lojzo Kezić, čika Acijev sin, baca i on smeće, napravi nekoliko grudvi, zafrljaci ih u drvo što je raslo pokraj smeća u dvoristu, izgazi snjeg, pokvari ga, a onda, pušući u šake zamaknu pored velikog zida iza zgrade.
Ubrzo, počeše defilovati; Goga Šugić, te i ona izgazi snjeg, pa Koviljka Drobnjak, pa onda teta Mabila, sa obaveznom cigarom u ustima, pa onda teta Miša; onako malo hramljući na jednu nogu, teta Vera Frančeski, teta Baisa Hodžić, pa onda i teta Janja, što sam je jednom gled'o kroz prozor u "Vrbas logoru" kad joj je zubar brusio zube i to sve bez injekcije, a ona jadna, od bola stiskala šake, a ja kasnije sve ispričo kod kuće kako je to bilo, pa kad je ona čula od moje matere, vazda me smijući se, zapitkivala:
-Mićo! - kako ja ono kod zubara? - na šta sam ja stiskajući obje šake pokaziv'o.
Svi baciše smeće i pokvariše snjeg, a za kraj, dodje i dimnječar, pa na snjegu kod smeća očisti čunkove od nečijeg šporeta.
Ostaviše oni svoje tragove u snjegu, a onda; stidljivo kroz oblake pojavi se sunce, razvedri se; snjeg se otopi, ostadoše samo tragova stopa.
Sutradan; Brana je opet bacala smeće. Zamislite. Srela me; al' mi ništa nije rekla; nije mi rekla da će se udati za mene, pa sam se loše osje'ćo.
Hm; baš je neka. Sigurno se obaćala Draganu Simuniću.
 |
Parkić u Socijalnom: Branko J. - Sisar, Brana J, Bakira, Unka T, Minka, Šefika, Simo i bruja
|
No comments:
Post a Comment