ESTER

Mart 1963. godine

Ne postoji ni jedno djete na svjetu koje ne voli ići u cirkus; a vjerujem da ne postoji ni jedna odrasla osoba, koja nema tu želju. Pedesetih i šezdesetih u  Banjaluku su navraćali i širili svoje šatre brojni i po svjetu priznati cirkusi: Adrija, Crni Orfej, Colorado, Merano su samo neki od brojnih koji su pod zidinama Kastela danima zabavljali Banjalučane. Ako nije bilo cirkusa, onda je bio luna park, postavljen kod kina Kozara, na mjestu gdje su se spajale ulice Sime Šolaje i nekadašnje Aleje JNA, te kod Kastela, ili na Gradskoj tržnici.

Za ranih i još prohladnih proljetnih dana davne 1963. na poljani pored dvorane "Partizan", u centru grada, nedaleko od žutog i plavog nebodera osvanuo je talijanski luna park, a medju njima i naši ljudi, kao pomoćna radan snaga, pokupljeni na putovanjima luna parka, negdje po Istri; Sloveniji; Bosni; pa se moglo čuti kako se govori Talijanski, Slovenački, Srpskohrvatski.

Razapeše oni svoje šatre, parkiraše kamp prikolice na poljani, a raja se sjatila da gleda: "Ženu zmiju", voza u autićima, gadja iz vazdušne puške, udara u mjerač snage udarca, gadja krpenjačom poslagane limene lončiće na polici i još niz drugih vješto smišljenih zavrzlama; da se raji uzme lova.

Na sred poljane; u centru luna parka bješe podignuta velika okrugla tenda, a ispod nje stolovi u sredini okruženi ogradom iza koje je raja u teglice napunjene vodom i zlatnim ribicama bacala ping pong lopticu. Primamljiva igra za sve, tim više što je tu radila crnomanjasta djevojka, podignute crne pundje, tamnije puti, zelenih očiju, obučena u tjesne farmerice i kožnu jaknu, za ondašnje prilike zadnji modni hit. Ester joj bješe ime, a sve je ukazivalo da se radi o Talijanki, ne starijoj od sedamnaest godina, djevojci koja je odma dala do znanja raji da neće tolerisati dobacivanja, udvaranja i nekulturne goste. Vrlo arogantna, bez osmjeha na licu, drčna, pogledom negdje iznad publike, kočopereći se, šetala je laganim korakom oko stolova sa teglicama, pa je ubrzo prohujala priča, da je nekom momku razvalila šamarčinu, pred svima, a raja k'o raja; svi bi da budu na neki način u centru pažnje i primjećeni od Ester.

Ambijent pravi vašarski. Ispod svih tendi nešto se interesantno dešava, a raja bučno navija za takmičare u mjerenju jačine udarca ili bacače krpenjače u poredane limene lončiće, a cjeli ambijent upotpunjava zvučna kulisa, sa nizom talijanskih šlagera i kancona. "Volare", Domenika Modunje, te Rita Pavone i njezin hit: "Perke, perke?", odzvanjali su iz tanjirastih zvučnika postavljenih na obližnju banderu.

Vrijeme nije baš bilo nešto posebno naklonjeno luna parku, tim prije što je tih dana bilo pohladno, navukli se crni oblaci, a kiša je pada često kvareći posjetu. Pored svega, luna park je nesmetano radio; nekad sa više, nekad sa manje posjetioca.

Možda sam isao u četvrti ili peti razred osnovne škole i odma poslije škole sam obavezno odlazio tamo; a gdje bih mogao drugo, nego pred kino ili u luna park. Sve mi je bilo interesantno, al' nekako sam se najviše zadržavao baš tu kod tende, ispod koje je radila Ester, prodavajući ping pong loptice, a cjelo vrijeme boravka tamo ne vidjeh nikog, da je ubacio ping pong lopticu u malene teglice sa zlatnim ribicama. Posmatrao sam je, bila neobična, za naše prilike dobro obučena, našminkana; k'o Barbika, pa i pored toga što je Banjaluka puna ljepotica ova je zaokupirala pažnju mnogih banjalučkih momaka; možda što je strankinja, možda što je bila eksponirana u krugu publike i izložena pogledima sviju, a možda što je bila nova i još imala "Super rifle".

Dani su prolazili; luna park je na tom mjestu boravio već skoro dva mjeseca, a Ester se drastično promjenila. To više nije bila uobražena strankinja, hladnog pogleda, smrknutog lica, nego prijazna djevojka, sa velikim osmjehom na licu, spremna na šalu i razgovor sa rajom. Smekšali su je Banjalučani, svojom srdačnošću, neposrednošću, prijateljstvom, dobrotom; onakvom kakvu Banjalučani znaju pružiti gostu, strancu.

Bješe već kraj proljeća i jedan dan dodjoh na livadu, al' na moju veliku žalost ne nadjoh ni luna park; ni Ester.

Ode Ester; ode luna park; a onda? Ljeto nam se vratilo. Ono pravo Banjalučko, čarobno, kao iz bajke. Svuda zelenilo, aleje, travnjaci. Sve miriše na jorgovan i lipe, a krovovi kuća samo malo vire, malo; iznad krošnji, lipa, kestenova i topola.