TRĆA VRSTA

Sve govori i ukazuje na to, da nikom nema ulaska u "Evropsku mašinu", dok tamo neki pederi odlučuju o tome, a fakat, odlučuju. U svim svjetskim, političkim strukturama i parlamentima ima ih, ko mravi, gdje su se uvukli  debeli, masni, crvenih obraza starci, umjetnih vilica sa djozlucima čija dioptrija ispada iz svih okvira, oni isti što svaki dan na eks popiju pun dlan ljekova; oni, što na sto metara trče deset metara pa stanu ko sipljivo prase i kažu:

"U jebo'te, ne'mogu više", al' za dobre plate filozofirati mogu cjeli dan. I dok se u Beogradu digla kuka i motika oko gay parade, a mnogi Kanadjani me na poslu zapitkuju; šta se to dogodilo sa gay paradom, tamo kod nas, jer sve što ne valja serviraju ti na tanjir, odmah; začinjeno sa podsmjehom, isti oni kojima je svaka druga bullshit. Šta imam pričati; vidjeli su na svim kanadskim i američkim tv. kanalima udarnu vjest, ko da je to najveći svjetski problem, pa eto; Balkanci opet prave belaj. Uvalili neke testove, koje države moraju da popune, ako ne olovkom onda more malo pendrekom; test proba za Srbiju, kao budućeg kandidata ulasku u Evropsku uniju. A u Beogradu, standardno; po balkanskim navikama, žučno, gotovo pogibeljno, jer naš narod ništa ni ne riješava bez emocija i udaranja u prsa, a onda neko iz mase poviče "Bando crvena" i haos je komletan, pa ispada da je to jedini način da se pred licem Evrope i svjeta prikaže trenutna "zrelost" kandidata za uniju. Kako je bilo; Beogradjani su dobro i prošli, jer zaboravili su oni da im ovi bolesnici mogu poslati sa neba nekoliko pederskih paketa i eto ti opet; bullshit. Izgledi su da će iz predmeta "Topla braća" Srbija tropn'ti na polugodištu. Ih! Ko da je to neki važan predmet; to mu dodje ko "Domaćinstvo" u osnovnoj školi. Šta ima veze; kad ima još vrućih predmeta iz kojih naši političari mogu izvući neke dvojčice; ako ništa ono bar preko veze, jer ima i kod njih, isto ko i kod nas; usluga za uslugu.

Prvo, pripreme paradu dotičnih, baš u vrijeme kad Hilari dolazi, da uvažena gošća ima čim "ošamariti", domaćina i ukazati mu na propuste u ostvarivanju viših ciljeva demokratije; jer, znaju oni jako dobro, da Balkanci ne daju nikom, a to da ne daš nikom, baš i nije neka preporuka za Evropu; jer, po svjetu, da prostite; "lud zbunjenog."

Negdje u nekom listu pročitah, kako neka glumica, naravno holivudska, hvaleći se kaže, da ima mnogo prijatelja, medju homoseksualcima. E, to vam se gospodo moja zove tolerancija, to je sad moderno, bar nam tako poručuju oni što kroje standarde; a kod nas; odma kamen i pravo u glavu.

Da li Srbima, Hrvatima i ostalima skoro ima il nema Evrope, teško je reći; a po svemu se čini, tako izgleda, da je Balkanska soba napokon otključana, a nadaj mo se i boljih dana.

Jednog hladnog aprilskog dana, upalih telkać, a ovdje u Kanadi je vazda hladno. Gledam neka parada; liči na karneval ili tako nešto. Svi nešto plešu, mašu rukama, zvižde, bacaju neke krepapire.

Nešto mi nije jasno, kontam i kažem gospodji:
-Vid' neki karneval u Otavi!
Ona pridje, gleda:
-Ma kakav karneval, - vidiš da su to pederi, - a ja zatečen ostadoh buljeći.

-Jes, jebem ti, - tek tad shvatih da moja žena zna sve, a gledam; vesele se, pjevaju, drže se za ruke, pozdravljaju publiku, našminkani muškarci, goli do pasa, po onakvom kijametu jer i susnježica pada ili mi se čini, od svih onih šljokica, svjetlećih papirčića, da je susnježica, al' njima nije hladno, jer oni su topla braća, a bogami; ništa za njima ne zaostaju i ženski pederi. Karneval veličanstven; defiluju ko kineska vojna parada, a kolona se otegle; u nedogled.

Postoje dvije riječi od kojih sam uvjek zazir'o, kojih sam se vazda ustručavao na engleskom izgovorit' da mi se ne omakne, a koje su slične, pa sam bio više nego frustriran spoznajom, da dvije različite riječi, gay i guy imaju toliku sličnost pri izgovoru, a veliko i različito značenje. Dobro sam morao paziti, da pri izgovoru ne pogriješim i društvu ne kažem: 

-Hello gays!

Sjetih se bezbrižnog života u Banjaluci i davnih šezdesetih godina, kad sam stajao pred izlogom i buljio zajedno sa vel'kim Žujom, kroz izlog u trgovinu; ispod naše zgrade.

-Gledaj ga u oči, - reče Žuja
-Koga? 

-Njega.
-Što?
-Gle, gle, - ma gledaj ga; majku mu jebem! - ama gledaj ga, - ma gledaj ga, kako samo gleda.
-Pa šta? - ne vidim ništa.
-Ja budale, - kako ne vidiš? - prekori me Žuja, - pa on ti je peder.
-Peder!? - u jebo te, - a; šta će mo sad? - priupitah ga, onako tiho, da nas ne čuje, - a kako znaš?

-Vidi mu se u oč'ma.

-Žuja, a jel' to prelazno?

-Koje?

-Pa to, peder.

-More bit, ako te neko safata.

Bješe to moja prva spoznaja, kako prepoznati pedera, a kako vel'ki Žuja reče, "po oč'ma", a Žuja je bio  najstariji od nas i on je sve znao.
Mnogo godina kasnije u Zagrebu, Štef drugar sa posla, reče:

-Šnajder uzima mjeru, pazi se njega, - a Šnajder bješe čovjek debelih usana; sa naočalama debelih crnih okvira, u koje su bila uglavljena dva stakla sa dioptrijom; kao dno od pivske flaše. Ne skužih odmah, pa priupitah opet: 

-Šta!? - pa svi šnajderi uzimaju mjeru, - misleći na prave krojače.

-Ma ne taj šnajder, nego onaj; tamo, - pazi se, vidio sam ga kod "Varteksa" ispod zida na "Trgu Republike", kako se vodi sa ljubavnikom za ruku.-Oho! - tu smo, - znači on je derpe? - zaključih, a onda još od njega saznadoh neke detalje, kao ima ih, koji su plus i koji su minus, pa sam odmah zaključio, da oni rade na baterije.

-Ma ne na baterije, - nego, zavisi.
-Šta zavisi!? - opet ja.
-To je malo komplikovano, - reče.

-Hoćeš reći, da i madju njima ima pedera!? - a Djuro i Savo, samo se smiju.

Poslije tog saznanja zaobilazio sam Šnajdera u velikom luku, a kako sam kasnije čuo; pokušali su drugovi članovi na partijskom sastanku da prodiskutuju na tu temu i da druga Šnajdera stave na dnevni red, u stilu; "Tko je to vidio, tako se ponašati", al' se drug član ne dade zbuniti:

-Nek se javi onaj, koga sam..! - priupita on drsko, a drugovi članovi; zaćutiše ko ribe, misleći valjda, zajebi radnju, moglo bi mnogo toga isplivati na površinu. I sastanak bi završen, prije neg' je počeo.

Prisjetih se onih dana kad mi je Žuja pokazivao pravog pedera i kako ga po oč'ma moš prepoznati i kako to more biti prelazno ako te neko safata i sjetih se da sam stalno mislio, da je poslovodja naše trgovine u zgradi peder zato što te zajebe; kad kupuješ hljeb i mljeko; pa ti ne vrati kusur.