COLOR AND CINEMASCOPE

                                                                                                                         1962. godina

Pedesetih i šezdesetih kino Kozara je bilo najveće kino i odredišna tačka, svih Banjalučana. Mjesto gdje su svi navraćali; barem jednom mjesečno, a ja visio tamo svaki dan. Kako i ne bih, kad sam stanovao tu; odmah, ni pedeset metara daleko. Banjaluka je imala tada četiri kina: "Kozara", "Čajevac", "Palas" i "Vrbas", sa povremenim predstavama u "Domu armije."

Pred Banjalučkim kinima u to vrijeme odigravao se paralelan život; život van filma. Pored mnogobrojnih Banjalučana, tu se zašto ne reći, okupljala i banjalučka manguparija; tapkaroši, šverceri, džeparoši, kockari, šibicari, rekao bih lihvari svih vrsta. Tuče su bile neizbježne i česte, a ponekad je to izgledalo dosta mučno; kukavički; podlo; ružno.

White mane

Tada je kino Kozara bilo domaćin, najvećim svjetskim filmskim projekcijama. Nije bilo filma, koji se nije prikazivao u Kozari. Navraćao je tu Kirk Douglas na piće, pa se onda pošorao sa nekim, a mi djeca se divili, kako dasa dobro mariše. Dolazili su i Humphrey Bogart i Johnny Weissmuller, Errol Flynn i Brigitte Bardot. Tu se odvijala bitka kod O.K. Corall-a, kad su Wyatt Earp i Doc Holliday pokokali cjelu bandu; tu je Tarzan davio lavove, a Cheeta sakriven u žbunju navijao za njega.

Tu je Joselito pjevao svojoj majci: "Majko slušaj moju pjesmu"; tu je Joja iz svog mitraljeza pobio pola švapske divizije; tu je Hercules lancima porušio stubove; tu je Diko optužen da je ukrao olovku, a nije, nego je dječak iz treće klupe izgubio olovku. (Film za djecu "Izgubljena olovka" i danas uživa zavidan rejting). Tu su grmljeli topovi sa Navarona, a Kleopatra vaskrsla i prošetala kroz Aleju i Borik te došla u Kozaru, da se pokloni Banjalučanima.

A onda; početkom šesdesetih na radost sviju nas kino Kozara otvorilo ljetnu baštu, najljepšu koja se mogla napraviti. Nove klupe, po zemlji posut bjeli pjesak, sa strane već veliki jablanovi, a pokraj betonskih zidova ukrasno žbunje. Pravo mjesto za gledanje filmova i uživanje za vrelih ljetnih noći.

Nažalost, prije dvije godine sam se i lično uvjerio, da više ne radi. Koliko čujem, tu je zimi klizalište za mlade. Ne znam da li je kao i prije "Hitna pomoć" u Aleji. 

Nisam protiv klizališta za mlade, ali sam protiv kalkulisanja, u stilu: "Poslije klizanja u kino".